Posjeta Branislava Mihaljčića, renomiranog naučnika i zaljubljenika u badminton.

NAŠI FAVORITI!

 

Ovih dana smo imali zadovoljstvo družiti se i uživati u badmintonu sa Branislavom Mihaljčićom, danas renomiranim naučnikom, a svojevremeno i vrhunskim sportistom koji je ovih dana u posjeti svom rodnom gradu.

 

Branislav Mihaljčić

Devedesetih godina je otišao u Englesku na učenje i rad. Danas je Branislav Mihaljčić jedini naučnik sa ovih prostora koji radi u vodećoj istraživačkoj grupi u timu koji proučava fizičku interakciju između Sunca i Zemlje. U svom radu sarađuje sa Evropskom svemirskom agencijom, kao i sa svemirskim agencijama Velike Britanije, SAD i Kine.

 

  

Od 2004. godine radi kao naučni saradnik u „Mullard Space Sciene Laboratory” (MSSL) na katedri svemirskih nauka i klimatologije u blizini Londona. „Svemirska plazma grupa” na MSSL je poznata po pravljenju instrumenata za analiziranje podataka međunarodnih svemirskih istraživačkih misija, a u saradnji sa naučnicima širom sveta. Interesovanje za nauku i fiziku Branislav objašnjava interesovanjem još od ranog detinjstva za prirodu i tajanstveni svemir koji nas okružuje.

Branislav je veliki zaljubljenik u badminton, a njegova životna priča je fascinantna i inspirativna za sve, a naročito za naše mlade članove, pa smo njegovo prisustvo na treninzima BK”Banja Luka” iskoristili da mu postavimo nekoliko pitanja na koja je on rado odgovorio.

 

1. Već duži period živite u Engleskoj. Kojim povodom ste ovih dana u Banja Luci?

Moji školski drugovi iz srednje Elektrotehnicke škole – Nikola Tesla – iz Banja Luke su me pozvali da dođem iz Engleske na proslavu 30-te godišnjice naše mature početkom juna ove 2018 godine, tj. da se ponovo vidimo, naravno i sa bivšim profesorima, i da se tako družimo i nadoknadimo propušteno zejedničko vrijeme.

2. Kako je došlo do toga da napustite Banja Luku i započnete život u Engleskoj?

Poslije završetka srednje škole i vojnog roka, kao mladić, ja sam želio nastaviti svoje više obrazovanje, međutim to me je odvelo u inostranstvo na studij gdje sam uspješno konkurisao na fakultetu u Engleskoj regiji Kenta u gradu Canterbury, gdje sam završio magisterij u fizici sa svemirskim naukama sa temom – dizajn i kalibracija instrumenta za sondu, a koja je u stvarnosti sletila na Titan, koji je prirodni satelit Saturna.

Mene je ta tajanstvena priroda uvijek interesovala, ta pitanja iz djetinjstva, “... šta je to tamo iza sledećeg brda...“ su mi još uvijek aktuelna i mogu se prenijeti na šire polje prirode i fizike kao na primjer “... šta je to iza sledeće planete ...“ pa naravno toj ljepoti i radu nikad kraja.

Nakon magistrature sam uspješno konkurisao da studiram experimentalnu plazma fiziku na nivou doktorata u Manchesteru sa temom u nuklearnoj fuziji, kao doprinos ostvarivanja nuklearne fuzije (koji je trenutno globalni rad svih nacija) za prozvodnju struje, jer čovjecanstvo zahtjeva više energije kako se razvijamo.

3. Bavite se naučnim radom, koje su oblasti vašeg djelovanja?

Ja sada radim za University College London (UCL, https://london.ac.uk/ ) u katedri svemirskih nauka i klimatologije u polju plazma fizike.

 

Svemirska katedra istražuje fiziku dosta oblasti prirode (s pomoću instrumenata koje mi dizajniramo, pravimo, testiramo i komandujemo i na kraju analiziramo i tumačimo podatke) kao na primjer:

• planetologija (tj planete, komete, prirodni satelite i naše sunce),
• astrofizika (tj. razvoj-tipovi zvijezda i galaksija i njihova dinamika),
• kosmologija (vece strukture , tj. grupe, super-grupe galaksija i gravitacija)
• plazma fizika (ponasanje sub-atomskih cestica u magnetskim poljima)

 

Gore navedena polja prirode se istražuju s pomoću satelita i njihovih instrumenata koji se lansiraju u suradnji sa raznim svemirskim agencijama iz Evrope, Amerike, Japana i zavisno od partnera koje imamo i sa agencijama Kine i Indije tako da rad i projekti zahtijevaju kooperaciju i komunikaciju sa svim nacijama svijeta. Sve su to veliki timovi koji kooperišu prema zajedničkom cilju - otkrivanju tajanstvenih zakona prirode od malih pa do vrlo velikih procesa.

 

Mi dolazimo do spoznaje da je sveukupno znanje čovjecanstva tako jedna mala ogrebotina na kontinentu znanja i posao nauke i naučnika nikad nije završen, te sledeća pokoljenja to neminovno nastavljaju.

Trenutno, ja sam ta jedna jedinka od tog sledećeg pokoljenja koje dalje mašta i istražuje prirodu kao član naučnog tima koji komanduju instrumente s pomoću četiri naučna satelita (ClusterII,) https://en.wikipedia.org/wiki/Cluster_II_(spacecraft)) koji imaju globalan zadatak da istražuju kako se magnetsko polje naše planete (magnetosfera) ponaša dinamično od uticaja sunčevog vjetra koji se stalno mijenja, te lokano kako se sub-atomski djelovi atoma (tj. plazme => electroni, ioni) ponašaju u tom složenom magnetskom polju. To je jedan dinamičan sistem koji se samo s pomoću satelita može studirati zbog tro-dimenzijalne prirode problema, i jer čovječansvo još uvijek nije u mogućnosti da to simulira u laboratoriji.

 

Sunčev vjetar ima dosta lošeg uticaja na sve komercijalne (a i vojne) satelite, tj. ta infrastruktura koja vrijedi bilione dolara je vrlo važna za današnju ekonomiju i normalnu funkciju čovječanstva. Satelitska flotila pomaže raznim industrijama kao na primjer u navigaciji svih putnih vozila na kopnu, moru i vazduhu, naučnom istrazivanju, klimatologiji, ribarstvu, poljoprivredi, sigurnosti i ostalim komercijalnim sferama bez kojeg se danas nemože.

 

Zato je studij plazme, tj. polje plazma fizike bitno nama kao civilizaciji, ali i u širem smislu u astrofizici, jer studij prirode čovječanstvu ne samo da daje hranu za dusu, već je kritičan za opstanak i normalnu funciju svih jedinki na ovoj našoj plavoj planeti koju mi zovemo domom.

 

4. Oduvijek ste bili posvećeni sportu, bili ste i šampion engleske u Taekwondo-u, recite nam nešto o tome.

U osnovnoj školi sam igrao fudbal i košarku do srednje škole. Kada sam studirao u Kentu ujedno sam se družio i učio Tae-Kwon-Do, koja je jedna koreanska borilačka vještina koju sam savladao disciplinovano do crnog pojasa. Takmičenja su slijedila po čitavoj Velikoj Britaniji gdje sam bio višestruki šampion Engleske. Bilo koji sport fokusira misao i mozak na tu specificnu aktivost i doprinosi dobrom osjećaju i zdravlju osobe. Aktivni radovi u učionici morali bi slijediti sportskim aktivnostima u prirodi ili dvorani, jer duhovno i fizicko zdravlje idu ruku uz ruku.

 

 

Tae Kwon do

 

5. Veliki ste zaljubljenik u badminton, kako je došlo do toga da se posvetite ovom lijepom i atraktivnom sportu?

 

U toku svojih doktorskih studija u Mančesteru sam već igrao skvoš (squash) i tenis, te me je počeo mnogo interesovati i badminton.

Prema mome mišljenju moderni badminton sadrži sve elemente sportova koje sam prije igrao i volio, ali ga kombinuje u jedan sport, tj, potrebna je vještina, brzina, znanje kretanja na terenu, pozicija odbrane, fizička i duhovna istrajnost, dobri refleksi, tehnika a i sve-prisutno svjesno ramišljanje o taktici u toku igre koja zna biti veoma brza i promjenjljiva, jer je moguće da loptica u badmintonu putuje mnogo brže nego u tenisu ili skvošu tako da nema mnogo vremena za razmišljanje o sledećem potezu.

 

 

Ti zaključci su me definitivno uvjerili u to kada sam gledao badminton na olimpijadi u Londonu 2012 gdje sam uvidio šta je zapravo ljusko biće u mogućnosti da izvede umno i tjelesno, što zna biti začuđujuće, ili kada sam gledao svjetska prvenstva u Birminghamu, ali naravno i kada igram lično sa odraslima ili podučavam omladinu u badminton klubu u Engleskoj. Imao sam srećom prilike da igram badminton u Japanu i Tajvanu i naravno sada u Banja Luci.

 

 

Badminton ima dodatan bonus, jer zbližuje ljude, kao i mnogi drugi sportovi, ali takođe što ga stari i mladi mogu igrati zajedno u isto vrijeme a da nema hendikepa ni za stare ni za mlade, jer iskustvo starijih ima kompensativna svojstva.

 

6. Vaša životna priča je lijep primjer kako se sa puno volje i vrijednog rada može ostvariti mnogo, kako se nauka i sport isprepliću i nadopunjuju. Djeca i mladi ljudi u BiH žive u izuzetno nepovoljnim okolnostima u svim sferama života. Primjetna je apatija među mladima, gubitak vjere i nade u budućnost. Šta biste im Vi savjetovali.

 

Sport je taj koji razbija apatiju i gradi čvrst pozitivan i nepokolebljiv duh koji vjeruje u sebe da može da leti do neba usprkos preprekama. Jer sport ne samo da ojačava pojedinca već i društvo u kojem se nalazi i u kojem se praktikuje. Sport izmedju ostalog uči kooperaciju, komunikaciju, sportsko ponašanje prema drugima, istrajnosti i kao bonus rasčisti vam mozak od umora i sporednih misli.

 

Poslije malo napornog sporta i druženja svijet izgleda bolji i problemi manji i vjera mnogo veća da mi možemo postići sve u životu i da nismo sami sa svojim problemima, te što zamislimo možemo zaista stvoriti sa malo mašte i rada, ..., ja znam, jer sam i ja kroz taj proces prošao. Definitivno, ako ja mogu onda možete i vi, sigurno, bilo da ste žensko ili muško, staro ili mlado, jer nikad se zapravo ne prestaje učiti u nauci, životu, a ni u sportu.

 

U zaključku, dok ima dobre volje, sporta i kad znate šta hoćete u životu, te ako se oslonite na starije i učite iz njihovog iskustva samo onda ima nade za blistavu i zdravu budućnosti koja je puna novih avantura.

Nastojte da vam je sport dio života, jer on gradi zdravi duh i zdravo tijelo.

 

 

P.S.

 

1. O ljudima poput Branislava čitate u novinama, slušate u medijima ili gledate filmove koji su njima posvećeni. Zato je kod svih nas koji smo proveli vrijeme u druženju sa njim bilo nemoguće izbjeći osjećanje ponosa zato što je "naš" i "odavde", kako se to obično kaže. Tako bogat i sadržajan život konstatntno ispunjen izazovima, i to onim najvećim, mogu imati samo ljudi koji imaju dovoljno hrabrosti, sposobnosti i znanja da se sa njima suoče. Zato je bila velika čast upoznati Branislava. I naravno sjajno iskustvo za naše "klince" u klubu.

 

2. Susret sa Branislavom je nametnuo razmišljanje o činjenici da zbog naše nesposobnosti da kreiramo društvo dostojno civilizovanog života svakog našeg čovjeka, svakodnevno svjedočimo odlasku mnogih naših mladih ljudi, a vrijeme će nam pokazati koliko je još "Branislava" među njima. Saznaćemo to kad bude kasno i kada iz ovog našeg čemera budemo slušali kako negdje tamo oni doprinose stvaranju boljeg svijeta i boljih uslova za život. I uhvati se čovjek u razmišljanju, šta bi bilo da smo stvorili uslove da se se ovdje mogu izraziti i realizovati. Možda bi tada oni svoje timove formirali ovdje, možda bi privukli i investitire i saradnike koji bi sa njima radili, pa bi smo umjesto balvana izvozili instrumente bez kojih nemogu ni NASA ni ESA. Ali...mi to nismo napravili i vjerovatno je prekasno da to i pokušamo napraviti.

 

3. Iako se rad na razvoju badmintona već odavno pretvorio u sizifovski posao (uostalom kao i u svim drugim sportovima kod nas) ipak nastojim opstati zbog činjenice da su, sve dok postojimo, otvorena vrata našim mladim ljudima prema svijetu svjetskog badmintona koji je u snažnom zamahu i stalnom napretku. I zbog činjenice da ćete kroz badminton imati susrete i sa ljudima poput Branislava. Neprocjenjivo!

 

   

Video: 
UCL
Šta je to plazma?
Cluster Mission